ORGANIZOVANA PROSLAVA ZA 73NOVA PENZIONERA RUDNIKA

Sredinom decembra u Radničkom domu organizovan je svečani ispraćaj za 73 uposlenika rudnika „Banovići“ penzionisanih u 2020. godini. Upriličena svečanost i ovaj put protekla je u dobrom raspoloženju, druženju bivših rudara uz hranu i muziku. Slavilo se ali i rezimirao pređeni put od prvog radnog dana do danas, kada više nisu u ulozi radnika preduzeća.

Penzionisanim kolegama u ime menadžmenta Rudnika obratio se predsjednik Komisije za ispraćaj penzionera Emir Rahmanović. Izrazio je zahvalnost za dugogodišnji doprinos u radu preduzeća uz želju da godine koje su pred njima provedu u zdravljui onako kako su zaslužili poslije 40 godina rada u ovoj izuzetno teškoj djelatnosti. Penzionere je također ispred uprave Društva pozdravio i poželio sreću u daljem životu izvršni direktor za investicije i razvoj Damir Mrkonjić.

Kako tradicija nalaže, penzionisanim radnicima uručeni su pokloni, ručni sat sa posvetom i simbolični kip rudara, kao trajna uspomena na odrađeni radni vijek.

Bivši rudari izrazili su zahvalnost za dobru saradnju tokom proteklih godina, za izmirene obaveze prema njima i sigurnu penziju.

Redžo Tabaković skoro četiri decenije za život je zarađivao u jami „Omazići“.

„Prvih dana bilo je teško raditi, mrak, tjeskoba, ne znaš gdje ideš, hoćeš li izaći“ - prisjeća se Redžo svojih prvih radnih dana davne 1987. godine.

- Iz dana u dan uz komorate, uz starije kopače, starije radnike i njihovu podršku sve je išlo lakše. Tako da smo i mi mladi stekli neko iskustvo koje nam je kasnije postalo rutina. Odnosno poslije nekoliko godina sići u jamu je bilo kao nazvati „dobar dan“. Otići u jamu ili na izlet, svejedno. – pričao je u jednom dahu novopečeni penzioner.

Kaže da bi volio da svako bar jednom siđe u jamu i provode sa komoratima jedan dan, jer iako se bave djelatnošću u kojoj vrebaju brojne opasnosti rudari svako druženje, pa i radni zadatak, započnu sa šalama i anegdotama, kako bi otjerali strah od onoga što se može desiti.



Među penzionisanim radnicima ove godine je i Ramo Mrkonjić koji je svoj radni vijek od 40 godina i 24 dana proveo u pogonu Željeznički transport rudnika „Banovići“. Počeo je raditi kao otpravnik vozova, da bi kasnije dobio funkciju dispečera na vozovima za Termoelektranu „Tuzla“. Danas kao bivši radnik koji, kako kaže, nikada nije zakasnio na posao, ima poruku za one koji ostaju u Rudniku.

- Mi smo dosadašnjim radom trasirali put mlađim kolegama. Svoj posao smo obavljali predano i profesionalno, a sada je na njima da tim putem nastave, kako bi očuvali Rudnik koji nas sve hrani. Ne smijemo dozvoliti da se Rudniku desi ono što se posljednjih godina desilo nekadašnjim velikim preduzećima. Iz ove firme naposlijetku odlazim kao zadovoljan radnik, sretan što sam doživio i ovu dionicu svoga života – kaže Mrkonjić.


Ako je neko zaslužio da uživa u penzionerskim danima onda su to zasigurno rudari i upravo zbog toga svake godine na prigodan način, uz najljpše želje iz ovog preduzeća budu ispraćeni u novu etapu života.